položaj i uloga muslimanke u društvenom životu

Vrlo cesto možemo cuti i procitati pozive koji upozoravaju na ugroženost žene, zahtijevaju izjednacavanje njezinog statusa sa muškarcem i ukazuju na nasilje koje se sprovodi nad ženom. Sigurno je da islam veliku pažnju posvecuje pitanjima žene, naglašava njezinu nezamjenjivu ulogu kao majke, sestre, supruge, odgajateljice ljudi. Mnogi kur'ansko-sunnetski tekstovi se direktno bave odredivanjem prava i dužnosti žene kao jedinke i u zajednici. Žena se obrazuje i radi, a njena uloga u društvu je sve znacajnija i izraženija.

Nije više neuobicajeno da pripadnice ženskog spola budu uspješne u politici, ekonomiji i ostalim segmentima ljudskog djelovanja, gdje postižu izvanredne rezultate i tako doprinose razvoju i napretku društva uopce. Nije rijedak slucaj da veci broj ucenica i studentica postižu odlicne rezultate u ucenju i savladavanju nastavnog plana i programa i bivaju superiornije u odnosu na muški dio populacije. Cinjenica je da islam podstice i podržava nastojanja da se žene ukljuce u društveni život, integrišu se u njegove tokove i zajedno sa muškarcima podijele teret puta ka izgradnji i prosperitetu ummeta koji ce svijet voditi dobru, a odvracati ga od zla. Jedini uvjet koji se postavlja pred ženu jeste njeno dosljedno pridržavanje šerijatskih propisa i principa i ljubomorno cuvanje svog islamskog dostojanstva.

Kur'ani kerim, Allahove rijeci, nedvosmisleno ukazuju na neophodnost uvezivanja žene-muslimanke sa okolinom u kojoj ona živi radi ispunjavanja njene da'vetske uloge koje nije oslobodena. Naprotiv, ona je zadužena kao i muškarac, da poziva u Allahovu vjeru i da uz pomoc vjernika pomogne u radu za islam koji poziva radu za opce dobro svih ljudi. 'A vjernici i vjernice su pomagaci i zaštitnici jedni drugima, traže da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju i namaz obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju.

To su oni kojima ce se Allah sigurno smilovati. Allah je, doista, silan i mudar.' S druge strane licemjeri i licemjerke pozivaju nemoralu i zlu i na tom polju saraduju, zato je logicno da se iskreni vjernici i vjernice zajednickim snagama bore protiv tmina zla i krce put ka svjetlu islama i njegovim univerzalnim vrijednostima. 'Licemjeri i licemjerke slicni su jedni drugima, traže da se cine nevaljala djela, a odvracaju od dobrih i ruke su im stisnute. Zaboravljaju na Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici.'

Muhammed, s.a.v.s., je rekao:'Žene su životni saputnici (doslovno polovina zajednicke cjeline) muškaraca.' Žena je polovina jedne cjeline ciju drugu polovinu cini muškarac. U Kur'anu nailazimo na ajet u kome Allah, dž.š., kaže:'I Gospodar njihov im se odaziva:'Nijednom trudbeniku izmedu vas trud njegov necu poništiti, ni muškarcu ni ženi, vi ste jedni od drugih.' ' Niti je muškarac neovisan od žene, a ni žena nije neovisna od muškarca, oni se medusobno dopunjuju. Islam nas, dakle, uci da su muškarci i žene jedni od drugih i da se potpomažu i zajedno djeluju u životu na ovom svijetu. Islamu je strano ucenje i filozofija koje prikazuje muškarca i ženu kao dva neprijatelja koji neprestano ratuju i bore se za svoje mjesto pod suncem.

-Uloga žene u doba Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

Ako citamo djela koja tretiraju životopis Muhammeda, s.a.v.s., naci cemo da se žena od prvih dana objave aktivno ukljucila u rad i djelovanje za islam. Prvi glas podrške Poslaniku, s.a.v.s., nije bio glas muškarca, nego glas žene, Hadidžin glas, Allah sa njom bio zadovoljan. Prva krv koja je prolivena u borbi na Allahovom putu, prvi šehid u povijesti islama, nije bio iz redova muškaraca. Naprotiv, bila je to žena, Sumejja, majka Ammarova, supruga Jasirova, Allah sa njima bio zadovoljan. Žena je od prvih dana ucestvovala u potpomaganju islamske da've i izgradnji islamske civilizacije. Žene su bile i u grupama muslimana koji su ucinili hidžru u Abesiniju (današnju Etiopiju). Esma bint Umejs je ucinila hidžru u Abesiniju sa svojim mužem Dža'ferom ibn ebi Talibom i tamo su ostali sve do sedme godine po Hidžri kada su se vratili u Medinu.

Žene su se zavjetovale Muhammedu, s.a.v.s., na Akabi da ce u Allaha vjerovati i njega kao Poslanika pomoci, i to su zajedno ucinile sa muškarcima. Allah, dž.š., je to spomenuo u sljedecem ajetu:'O vjerovjesnice, kada ti dodu vjernice da ti polože prisegu: da nece Allahu nikoga ravnim smatrati, i da nece krasti, i da nece bludniciti, i da nece djecu svoju ubijati, i da nece muževima tudu djecu podmetati, i da ti nece ni u cemu što je dobro poslušnost odbijati - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti, Allah, zaista, prašta i On je milostiv.'
Nakon Hidžre, žena je bila u borbenim redovima muslimanske vojske i borila se uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u mnogim bitkama, tako da je imam Buharija nazvao citavo jedno poglavlje svoje hadiske zbirke: 'Poglavlje o ucestvovanju žena u borbama' u kojem je spomenuo Poslanikove supruge i ostale sahabijke, poput Nesibe ummu Ammare Ensarijke i njenu požrtvovanu borbu u bitci na Uhudu.

Mnoge kur'anske sure govore o ženi, a neke od njih su nazvane po imenima istaknutih žena, poput sure Merjem. U suri Mudžadele ucimo rijeci Allaha, dž.š.: 'Allah je cuo rijeci one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala - a Allah cuje razgovor vaš medusobni, jer Allah uistinu sve cuje i sve vidi.' Jednom prilikom su ashabi zapazili Omera ibnul-Hattaba, r.a., kako razgovara sa nekom ženom koja ga je zadržala svojim razgovorom, pa je to bio povod da neko od njih rekne: 'Koja je ta žena koja te je toliko zadržala svojom pricom?', a Omer mu odgovori:'Ovu ženu i njezine rijeci je cuo Allah koji je iznad sedam nebesa:'Allah je cuo rijeci one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala'. (pa kako da je ja ne saslušam?!)
Žena je u pocetku imala izuzetno znacajnu ulogu u islamskom društvu, ali nakon tog blistavog perioda došlo je doba dekadence islamske civilizacije, a zajedno sa njom se pojavljuju i šire izmišljeni hadisi koji su imali za cilj obezvredivanje uloge žene i njezino stavljanje u potcinjen položaj naspram muškarca.

Neki od takvih izmišljenih hadisa, lažno pripisanih Poslaniku, s.a.v.s, su i sljedeci (navodim ih kako bih ukazao na njihovu lažnost): Nemojte žene poducavati pisanju, konsultirajte ih pa im kontrirajte itd. U to vrijeme su se pojavile i raširile fetve koje su zabranjivale ženama odlazak u džamiju radi obavljanja namaza, neke od njih su pravile razliku izmedu mladih žena i onih starijih, pa su prvima zabranili odlazak u džamiju, a drugima to dopustili. Potom su kasniji pravnici i starijim ženama zabranili posjecivanje džamija navodeci kao opravdanje za takav žestoki stav 'strah od širenja smutnje'. Žena je u doba Muhammeda, s.a.v.s., išla u džamiju i prisustvovala svim namazima i drugim aktivnostima, iako u to vrijeme ulice nisu bile osvijetljene i poplocane. Naš Poslanik, s.a.v.s., je posebno istakao da žene ne treba sprecavati u njihovoj želji da prisustvuju džematskom obavljanju namaza i drugim aktivnostima koje su tada bile raznovrsne i odvijale su se u džamijama: 'Ne branite Allahovim robinjama da idu u Allahove džamije!'

Premda su danas promijenjeni uvjeti života i ženama je daleko lakše da dolaze u džamiju, koristeci se prijevoznim sredstvima koja su uveliko uznapredovala u odnosu na prošla vremena, u nekim zemljama se i danas sprovode u djelo fetve takvog sadržaja. Indija, Pakistan, Bangladeš i neke druge zemlje koje slijede mezheb velikog imama Ebu Hanife, r.a., su tlo na kojem još žive takvi stavovi, iako je spomenuti imam istakao da je obaveza oceva, muževa i brace da poduce žene korisnom znanju. Medutim, mnogi od tih oceva, brace, muževa, sinova i drugih muških clanova porodice nemaju niti potrebnog vjerskog, a ni drugog korisnog znanja, ili ako ga imaju ne izvršavaju tu svoju obavezu. I mi u Bosni i Hercegovini smo u jednom, ne tako davnom periodu naše historije bili u takvoj situaciji da su mnoge porodice zabranjivale svojoj ženskoj djeci da se obrazuju, iako ima onih koji ce takav stav opravdati okolnostima tog vremena i društva koje se nalazilo na raskrsnici izmedu osmanlijsko-islamske kulture i nacina života koji je dominirao, i nadolazeceg vala zapadnokršcanske kulture i života koji je bio u ekspanziji.

Ako se vratimo u današnje vrijeme, cinjenica je da se žena danas obrazuje u školama, na univerzitetima, gdje strucno osposobljeni kadar naucno prilazi ucenicima i studentima i na uspješniji nacin, koristeci savremena pomagala, prenosi znanje iz mnogih oblasti nauke i života. Žena putuje, bavi se biznisom i drugim poslovima. Ako se još jednom osvrnemo na pravnu nauku i djelo Ebu Hanife, r.a., primijetit cemo da je on dopustio ženi da bude kadija, s izuzetkom krivicnog prava, te joj odobrio da se može udati za njoj dostojnog muškarca, bez odobrenja i prisustva njenog skrbnika ili staratelja.

U islamskom pravu (fikhu) poznato je pravilo da je fetva podložna promjeni, odnosno da se fetva može mijenjati radi izmjene okolnosti, vremena, mjesta i situacije. Dakle neka fetva koja je važila prije pedeset ili više godina u odredenim društvenim prilikama specificnim za to vrijeme ne mora biti i danas važeca i mjerodavna. Procjenu ce dati islamski pravnici koji su pozvani da vjernicima ukažu na ono u cemu ce biti njihova sreca i uspjeh na dunjaluku i ahiretu, te im olakšati ono u cemu je teškoca, a da to ne predstavlja izlazak iz okvira šerijatskih propisa.

Objektivan pristup pitanju žene i odbacivanje pretjerivanja i nemarnosti

U slucaju ove problematike, poput mnogih drugih naših znacajnih pitanja, ocigledni su nebriga i nemar, prije svega zbog pogrešnog pristupa ovom pitanju. S jedne strane, radi se o pretjerivanju, a sa druge - o nemarnosti. Davno su filozofi i mislioci postavljali pitanje: 'Da li je žena potpuno zlo bez kojeg se ne može?' Jedan arapski pjesnik je spjevao sljedece stihove:
Žene su bosiljci koje su radi nas stvorene,
a svi mi za mirisom bosiljka ceznemo.
A na te stihove mu drugi pjesnik odgovara:
Žene su šejtani koji su radi nas stvoreni.
Allahu se utjecemo od zla njihovog.

Mi se ne slažemo ni sa jednim ni sa drugim pjesnikom jer je ovakav odnos prema ženi suprotan islamskom odnosu. Da, žene su poput mirisnog bosiljka, ali nisu radi nas stvorene. Žena nije stvorena radi muškarca, nego radi same sebe kako bi ostvarila svoju ulogu u životu, kao i muškarac. Allah, dž.š., kaže: 'Ljude i džine sam stvorio samo da Mi ibadet cine.'
Dakle, i muškarci i žene su stvoreni da obožavaju samo Allaha, dž.š., svoga Stvoritelja i Gospodara, njemu ibadet cine i pokoravaju se. Žena nije stvorena radi ispunjavanja prohtjeva muškarca ili da mu hizmeti. Islamski pravnici kažu da žena nije dužna (nije joj farz, obaveza po šerijatu i njegovim propisima) hizmetiti svome mužu, nego je njen moral i lijepo ponašanje, kao i ljubav i poštovanje koje gaji prema svome suprugu razlog njene brige i hizmeta koji mu posvecuje.

Neki žele da muslimanka u potpunosti oponaša i slijepo slijedi ženu sa zapada, neželeci da ona sacuva svoj islamski identitet, isl. vrijednosti, moral...
Oni je žele vidjeti razgolicenu, nemoralnu, upravo onakvu kakva ne smije biti muslimanka koja se boji Allaha, dž.š., i strahuje za konacni ishod na Danu sudenja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:'Dvije vrste stanovnika (džehennemske) vatre nisam vidio: ljudi koji sa sobom imaju biceve poput kravljih repova kojima udaraju ljude, i žene obucene a otkrivene, koje zanose u hodu i druge tome pozivaju, i okrenute od pokornosti Allahu, glave su im kao devine grbe. Oni nece uci u Džennet, niti ce osjetiti njegov miris, a zasigurno se njegov miris osjeca na ogromnoj daljini.'

Drugi, opet, žele da žena ostane zatvorena u kuci i nikuda ne izlazi. Jedan od takvih je rekao jednu vrlo žalosnu i gorku recenicu: Dobra žena ne izlazi iz svoje kuce, osim u dva slucaja: kada se udaje, izade iz kuce svoga oca u kucu svoga muža, i kada umre izlazi iz muževe kuce u kabur. Cudna li cuda! Mada Kur'an istice da je zatvaranje u kucu jedna vrsta kazne koja se u pocetku odnosila i primjenjivala u slucaju bludnice, kako je moguce da neko tu sankciju primijeni na ženi koja nije ni kriva ni dužna, vec naprotiv, cedna je i poštena.
S druge strane, u nekim arapskoislamskim zemljama ženama je zabranjeno da izadu na izbore i glasaju, i na taj nacin se izbore za svoja prava, a da ne govorimo o kandidaturi žena na neka od mjesta u parlamentu ili vladi. Ovdje je rijec o tome da su obicaji prevagnuli, njima se daje prednost nad islamskim ucenjem. Islam poziva da se i muškarac i žena aktivno ukljuce u politiku, privredu i druge segmente života, ali to djelovanje mora biti u granicama koje je postavio Allah, dž.š. Pokušaji da se ponište razlike izmedu dva razlicita spola za muslimane su neprihvatljivi, jer su u suprotnosti s prirodnim Allahovim, dž.š., zakonima, dakle sa covjekovom prirodom.

Isticuci da svaki covjek ima pravo da izabere svoj put smatramo da sljedbenici islama imaju pravo i obavezu da cuvaju svoj islamski identitet, svoje posebnosti, svoj islamski moral, svoje obicaje i druge specifikume. S obzirom da ženska populacija cini pola ljudskog roda, ili cak i više od toga, i da žena kao majka supruga ima direktan uticaj i na drugu polovicu muške populacije, mi ne smijemo zanemariti taj ogromni potencijal i vrijednosti koje sa sobom nosi ovaj veci dio ljudskog roda. Ovdje moramo upozoriti da muslimanka na smije nikada zaboraviti da ona ima svoj šerijat na koji se obraca i u kojem traži rješenja i odgovore za svaku situaciju i svako pitanje. Ona ima svoju vjeru, svoj islam, svoj hidžab, svoju ulogu, zadatke, prava i obaveze. Mi moramo imati svoje ciljeve koji su izvedeni iz naše uloge u životu, našeg životnog mota koji je zasigurno mnogo drugaciji od uloge i životnog mota zapadnog covjeka cija se filozofija naslanja na materijalisticko-ateisticki pristup životu, ili, pak, kršcansko-demokratski pristup. I jedan i drugi ne predstavljaju ono za što se musliman može opredijeliti, jer su suprotni islamskom pristupu životu. 'I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi...

'Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio, tražite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate i u Allaha vjerujete.'
Muslimanka treba da ide tim putevima u svom životu i da na taj nacin ostvari prosperitet i napredak u svim poljima društvenog života. Mislim da je, hvala Allahu, upravo takva tendencija kod nas u BiH, a i u islamskom svijetu gdje je muslimanka uspjela postici zapažene rezultate, a istovremeno ne odreci se svog islamskog nacina življenja. Hidžab takoder postaje sve prisutniji, posebno kod intelektualki koje su ponosno odlucile da njihov hidžab bude zaštita i predmet respekta i poštivanja, dok je samo prije nekoliko godina tako nešto bilo prava rijetkost. Mnogo je pokazatelja islamskog budenja i renesanse, a hidžab, udruženja i klubovi muslimanki Bošnjakinja, razni kursevi, casopisi, druženja, organizirana predavanja, tribine i seminari, humanitarne aktivnosti su samo neki pokazatelji koji najavljuju bolje dane za islam i muslimane, inša-Allah.

Uloga muslimanke i njena podrška pravednoj borbi palestinskog i irackog naroda

S obzirom na trenutno teško stanje naše brace i sestara u okupiranoj Palestini, gdje cionisti bezobzirno uništavaju sve pred sobom, ne poštedivši žene, djecu, stare i ranjene, rušeci kuce i imanja naše brace i sestara, dužni smo da i mi, muslimani Bosne, damo svoj doprinos i podršku njihovoj pravednoj borbi za slobodu. Ne tako davno i mi smo osjetili šta znaci izgubiti naše najdraže, živjeti kao muhadžir, slušati granate kako svakodnevno fijucu iznad naših glava i sakate i ubijaju naše sinove i kceri. Prekjucer je bila Srebrenica, jucer Afganistan, danas Palestina i Irak, a sutra...? Ne smijemo zaboraviti hrabre sinove Bosne i Palestine koji dadoše svoje živote da bi nama bilo bolje. Da li molimo Allaha, dž.š., da im pomogne i oslabi njihove neprijatelje, da li smo izdvojili od naših primanja dio za njih i njihove porodice, kao što su oni za nas izdvajali i nesebicno davali u toku rata.

I u borbi palestinskog naroda uloga žena je nezamjenljiva. Hrabre i odvažne majke bodre i ispracaju svoje sinove i kceri u borbu, a docekuju ih kao šehide ili ranjene, uz zahvalu Allahu što ih je pocastio da budu majke šehida, moleci Ga kroz suze da im podari sabur i nagradu za nepokolebljivo i hrabro držanje prilikom odlaska njihove djece. Ne smijemo zaboraviti Ummu Nidal, Vefa', Ajat i druge žene i djevojke Palestine koje su dale svoje živote u borbi za islam.

Da li smo se ukljucili u sveopci bojkot cionistickih proizvoda i njihovih pomagaca koji se prodaju na našem tržištu? Da li bojkotujemo firme i preduzeca koja pomažu cioniste koji ubijaju i kasape našu bracu i sestre? Ako to nismo ucinili dosad, odmah se ukljucimo i dobro obratimo pažnju na nazive firmi i proizvodace koji direktno ili indirektno pomažu zulumcare i agresore. Zamijenimo te proizvode domacim ili proizvodima iz drugih prijateljskih istocnih i zapadnih zemalja. To je naša obaveza i najmanje što možemo uraditi. Tu fetvu o bojkotu su donijeli i neki od najeminentnijih alima današnjice.
Molim Allaha, dž.š., da nam podari snage i znanja da ustrajemo na putu islama i da pomogne našoj braci i sestrama ma gdje oni živjeli! Amin!